Karte kruže poput mlina iz starog kraja. Šutimo, trpimo se. Zovem se Safet od Krivaje, iz Zavidovića, što je isto. Gostujemo u Zavidovićima, tamo gdje sam počeo, tamo gdje je još uvijek sve na svome krivom mjestu, onako kako je odvajkada bilo. Tu sam, ponovo, kao dar svojima, kao znak koliko daleko se može odskočiti s te livade uz Krivaju, samo ako si na vrijeme ušao u voz. Mi smo naučili da nam vjetar uvijek puše u prsa; mi moramo uvijek žustro trčati samo da bismo ostali u mjestu; mi, koji, odvajkada, životom hodamo visoko podignutih revera, uz buru, uz brdo, težim putem; i, evo, ja, opet tu, na početku, kao njihova pobjeda. Veliki, slavni... ja, plave krvi.
Opširnije
Dodaj komentar (1)
Hits: 333
Primili smo zanimljiv e-mail od Krunomira Dvorskog našeg povremenog suradnika iz Kanade. U želji da naš portal potakne novonastalu ideju i postane službeni informativni sponzor "Svjetskog festivala u Zavidovicima" objavljujemo kompletan sadržaj emaila:
"Dribling do savršenstva“, “Igrač budućnosti“, “Fudbaler koji je rođen sa loptom“, "Velemajstor“, "Romantičar“, "Arhitekta pobjeda“, "On je nešto treće“, “Režiser preokreta“... samo su neki od naslova kojima su mediji ocjenjivali igru nekada sjajnog nogometaša, a danas selektora nogometne reprezentacije BiH, Safeta Sušića.
Bila je mlada zima 1976., zimske pripreme, kraj jednog utorka, kada se sve zaljulja; u prvi mah se učinilo da to život ljulja tek toliko da opomene kako je sve lijepo kratko i neizvjesno, i kako se zapravo nikada ne možeš osjetiti sigurnim. Kao klizeći start, koji te izbaci s trave na tartan. Poput male brige koja postoji samo zato da sreća bude uočljivija. Neka se čovjek ne uznese, i neka zna da će sve, dobro i loše, proći.
Vozovi koji, tutnjeći, prolaze odnekud prema nekud. Uz prugu livada, čvornata, proćelava, s busenima trave razbacanim poput oblačaka dima. Kvrgav pravougaonik, kao iscrtan rukom nekog nemarnog školarca. Iza golova plastovi sijena, zatim krave koje preživaju uz korner liniju, stada ovaca koja veselom zvonjavom oglašavaju život.
Na društvenoj grupi facebook pokrenuta je inicijativa da se održi okupljanje Zavidovićana koji su bili srednjoškolci u godinama prije '92. godine pod nazivom Zavidovići reunion 2010.
Dragi prijatelju, kod nas je sinoć pao prvi snijeg, nimalo nije ugodno, nitko mu se nije obradovo osim male djece. I mi smo se nekada radovali snijegu ali danas kad pomislim na dugu kanadsku zimu, pobjegao bih u Saharu i tamo ostao dok ne prođe zima.
Vazda, u rani sabah, mati bi sa svojim usnama za mene slatkim i mehkim ko pamuk izgovarala molitvu i na kraju uvijek bi reci: "neka vas dragi alah sacuva grijeha i zla, i namah bi spustala ruke niz svoje glatke obraze rumene od sabahskog vjetra po avliji, ko biva je sve na svom mjestu sto bi i svojim lavezom Sargo i potvrdio. Onako ledenih obraza, crvenih ko jabuka u rano zrijenje, uvijenih u svilenu mahramu, poklon jednog ovdasnjeg hadzije donesen sa Cabe, milovala bi moje ruke mirne od dubokog sna, polahko me budila. I kao uvijek, samo bi se onako ko moj Sargo istego od glave do pete i ponovo, jos sanjiv, zazmirio te prevrnuo se na drugu stranu da bih dao zanak mami da sam cuo nju i njezin znak za ustajanje.
Zavidovićanin Drago Stevanović, koji živi u kanadskom Hull-u, rado se sjeća Zavidovića i kroz email-e prijatelju svjedoći o jednom vremenu kada su zavidovićki sportisti otvarali putove ka vrhunskom profesionalnom sportu.
